U konkretnom slučaju, zaposlenom je uručen otkaz uz obrazloženje
da je „nesavesno, nemarno i neblagovremeno obavljao poslove“.
Međutim, sud je ocenio da takve opšte formulacije ne znače ništa
ukoliko nisu potkrepljene jasnim činjenicama: gde, kada i na
koji način je došlo do povrede radne discipline.
Sud je istakao da poslodavac ne može da se osloni na paušalne
tvrdnje niti da naknadno, tokom suđenja, „dokazuje“ ono što u
rešenju o otkazu nije naveo. Sve činjenice koje terete
zaposlenog moraju biti prethodno utvrđene i jasno iznete u
rešenju o otkazu, kako bi radnik mogao da zna zbog čega je ostao
bez posla i da se brani.
Kako te činjenice nisu bile navedene, sud je poništio otkaz i
naložio vraćanje radnika na posao, uz primenu člana 191 Zakona o
radu.
Ova odluka još jednom podseća da poslodavci u Srbiji ne mogu
otpuštati zaposlene bez čvrstih i konkretnih dokaza, dok radnici
imaju pravo da se zaštite ako smatraju da je otkaz bio
nezakonit.
(Apelacioni sud u Novom Sadu, Gž1 4541/2010, od 11. maja
2011. godine)