U konkretnom slučaju, prvostepeni sud je produžio pritvor
pozivajući se na odredbu člana 211 stav 1 tačka 3 Zakonika o
krivičnom postupku, navodeći da postoji opasnost da bi
okrivljeni na slobodi mogao ponoviti krivično delo ili dovršiti
pokušano. Međutim, kao argumente za ovakvu odluku sud je naveo
samo elemente samog krivičnog dela koji se okrivljenom stavlja
na teret, bez dodatnog obrazloženja.
Apelacioni sud je naglasio da razlozi za pritvor moraju biti
jasno i konkretno obrazloženi, i to kroz procenu svih okolnosti
slučaja – ličnosti okrivljenog, njegovog ponašanja, prethodne
osuđivanosti, načina izvršenja dela i drugih relevantnih
činjenica. Samo opisivanje krivičnog dela nije dovoljno da bi se
opravdalo lišenje slobode.
Zbog toga je odluka o produženju pritvora ukinuta i predmet
vraćen na ponovno odlučivanje, uz nalog da prvostepeni sud u
novom postupku mora detaljno razmotriti sve okolnosti koje su od
značaja za odluku o pritvoru.
Ova odluka još jednom potvrđuje osnovno načelo krivičnog
postupka – da pritvor, kao najstroža mera, može biti određen
samo kada je to zaista neophodno i kada blaže mere nisu dovoljne
za obezbeđenje prisustva okrivljenog i nesmetano vođenje
postupka.
(Apelacioni sud u Beogradu, Kž2 960/2017 od 28. juna 2017.
godine)